Rim, dne 22. svibnja 2003.

Svoj braći i sestrama Franjevačkog svjetovnog reda i Franjevačke mladeži

Circ. 3/02-08

Predragi,

Gospodin Vam dao Mir!

Nakon Generalnog kapitula i audijencije kod Svetog Oca, 2003. godina se stavlja pred nas kao godina milosti i proslave 750. obljetnice smrti Sv. Klare i 25. obljetnice odobrenja Pravila Pape Pavla VI.

Tim povodom Predsjedništvo Međunarodnog vijeća FSR-a predlaže čitavom Redu produbljivanje sljedećih tema:

1. Franjevačka Obitelj

   Tijekom Kapitula razmišljali smo o temi “uzajamnog životnog zajedništva
   u Franjevačkoj Obitelji”, a kao svjetovni franjevci želimo
   produbljivati to razmišljanje tijekom čitave jubilarne
   godine Pravila (od 24. lipnja 2003. do 24. lipnja 2004.).

   Slavlja obljetnice Sv. Klare također moraju biti prigoda
   da si posvijestimo kontemplativnu dimenziju našeg poziva, na
   koju nas poziva br. 8 Pravila: “neka nastoje da im
   molitva i razmatranje budu duša života i rada”.

   Predlažemo Vam neke inicijative:

   Sjećajući
   se Klarine želje da se susretne sa Sv. Franjom, posjetimo
   samostan klarisa, da bismo s njima podijelili neki trenutak
   bratskog života: molitve, obroka, bratskog susreta…

   Neka se u
   trajnoj formaciji proučavaju i spisi Sv. Klare, njezino
   Pravilo, njezina Pisma, njezina Oporuka, koji su izvor
   mudrosti za sve nas, tako da na koncu jubileja nitko više ne
   može reći: “Ne znam baš puno o Sv. Klari”.

   Nađimo načina
   da osiguramo trenutke zajedničke formacije s ostalim granama
   Franjevačke Obitelji.

   Dajmo si
   truda da uspostavimo čvršće odnose Mjesnog bratstva FSR-a s
   redovničkom zajednicom koja mu pruža pastirsku brigu i
   duhovnu asistenciju.

   Prilikom ove obljetnice neka svatko od nas, u različitim okružjima u
   kojima se nalazimo, traži prikladan način čašćenja Sv.
   Klare u jedinstvu s čitavom Franjevačkom Obitelji, jer svi,
   radi punine zajedničke karizme, imamo potrebu za njezinom
   nazočnošću i poznavanjem njezine osobe.

2. Nazočnost u svijetu – Svjetovnost

   Kapitul je potaknuo sva Bratstva da intenzivnije žive “duhovnu
   dimenziju, više prema van nego prema unutra”.

   Tijekom posljednjih godina Red je posvetio pažnju i trud formaciji, koja se
   mora nastaviti u autonomiji, u obnovi zakonodavstva Reda…
   Sada je čas da si posvijesti svoju svjetovnost, u smislu
   svoje nazočnosti u svijetu, kao dijelu svojeg poslanja ne
   samo u Crkvi, nego prije svega u društvu. To znači da se FSR
   “mora otvoriti svijetu i ponuditi mu snažno kršćansko
   svjedočanstvo, posredstvom djelotvorne nazočnosti karizme
   zajedničkog Serafskog Oca Sv. Franje”, na način da
   “svijet može primijetiti nazočnost svjetovnih
   franjevaca, koji se moraju nastojati preoblikovati, poput
   Franje, u djelotvorne znakove Kristove nazočnosti u svemu
   onome što čini vremeniti red stvari” (Zaključci
   Kapitula).

   Tijekom audijencije na Kapitulu Sveti Otac nas je potaknuo da to činimo:
   “Od vas, svjetovni franjevci, traži se prije svega
   osobno svjedočanstvo u okružju u kojem živite, ‘pred
   ljudima: u obiteljskom životu, na poslu, u radosti i
   trpljenjima, u nazočnosti i sudjelovanju u društvenome životu’
   (Generalne konstitucije 12,1)”.

   Sjećajući se i ovdje ponašanja Svete Klare prema rodnom gradu i slijedeći
   njezin primjer, mi svjetovni franjevci moramo se zauzeti za
   društvene i političke prilike u našoj zemlji, u našim
   gradovima, uključeni s uvjerenjem u tu “visoku mjeru
   redovitog kršćanskog života” (Novo Millennio Ineunte,
   br.31), na koju nas je Sveti Otac pozvao na završetku Svete
   Godine 2000.

   

3. Pripadnost Redu i ekonomska odgovornost

   “Poziv FSR-a je osobiti poziv, koji prožima život i apostolski rad
   svojih članova” (Generalne konstitucije 2,1). Pripadnost
   Redu počinje pripuštanjem u Red u Mjesnom bratstvu i potvrđuje
   se Zavjetovanjem Pravila po kojem se, u našem svjetovnom
   staležu, živi Evanđelje Isusa Krista, slijedeći stope sv.
   Franje, “kome je Svevišnji objavio evanđeosku bit života
   u bratskome zajedništvu” (Generalne konstitucije 28,1),
   tj. života u Bratstvu.

   “Braća su suodgovorna za život Bratstva kojemu pripadaju i za FSR kao
   organsku cjelinu svih Bratstava rasprostranjenih po svijetu.
   Osjećaj suodgovornosti članova zahtijeva osobnu nazočnost,
   svjedočenje, molitvu, djelatnu suradnju prema mogućnostima
   pojedinaca kao i eventualne obveze u animiranju Bratstva”
   (Generalne konstitucije 30, 1 i 2).

   Ova suradnja se živi i očituje na različite načine i u raznim oblicima:
   u uvjerenosti u vrijednost evanđeosko-franjevačko-svjetovnog
   života i u potrebu da ga se svjedoči u društvu; u
   otvorenosti i raspoloživosti za dijalog; u traženju načina
   da se intenzivnije žive temeljni franjevački stavovi; u
   stvarnom sudjelovanju u životu i apostolskim djelatnostima našeg
   Bratstva. Ta se suradnja živi i očituje i u sudjelovanju u
   prikupljanju novčanih sredstava potrebnih da se omoguće
   njegova bogoštovna, apostolska i karitativna djela, kako u
   izravnom osobnom obliku, tako i putem Bratstva. Sve će nas
   ovo dovesti do stvarne autonomije Reda: autonomije vodstva,
   ali i administrativne, imovinske i ekonomske autonomije.

   U tom smislu, Kapitul je ustvrdio da “ekonomski doprinos Nacionalnih
   bratstava Međunarodnom bratstvu nije jednostavno oblik oporezivanja,
   već je, naprotiv, izraz životnog zajedništva koji može
   nastati samo iz istinskog osjećaja duhovne pripadnosti”.

   Kapitul je zatražio od Predsjedništva da ne odustane, uz pomoć Međunarodnih
   vijećnika, od poticanja Nacionalnih bratstava da dosljedno
   ispunjavaju svoje obveze i na ekonomskom planu.

   Sam je Kapitul također zatražio od Predsjedništva da se u svakom Mjesnom
   bratstvu odredi jedan dan za prikupljanje novčanih priloga za
   stjecanje vlastitog sjedišta Međunarodnog bratstva.
   Predsjedništvo, sa svoje strane, predlaže Nacionalnim vijećima
   da blagdan Sv. Elizabete bude posvećen, na poseban način,
   ozbiljnom produbljivanju osjećaja pripadnosti Redu, koji
   uključuje čitav naš život, kao i prikupljanju ovih
   priloga.

4. Zaključci Generalnog Kapitula

   Na koncu ovog pisma, s radošću vam priopćujemo da vam, u
   prilogu, šaljemo Zaključke Kapitula u njihovom konačnom
   obliku. Njih treba objaviti, proučavati i ostvarivati na svim
   razinama Reda, kao zajednički programski dokument koji treba
   razvijati tijekom najmanje iduće tri godine.

   Molimo Sv. Franju i Sv. Klaru da svi zajedno, svatko u svojoj odgovornosti,
   znademo ostvarivati te zaključke, i da nam pomognu da
   doprinosimo, u skladu s tradicijom FSR-a, širenju ideja i
   inicijativa koje će podupirati raspoloživost svjetovnih
   franjevaca u svakom okružju u kojem se odvija njihov život.

Vaša sestra i ministra

Encarnación del Pozo

S Marijom upoznajmo svoje područje i produbimo svoje zajedništvo!

Subota, 07.00 sati ujutro. Nebo obasjano suncem. Ispred Katedrale stoje dva autobusa. Zajednica se okuplja, brzi dogovori tko će gdje i s kim sjediti, smijeh, pozdravi, radost susreta, malo pospanosti, odlazak na brzu kavu u obližnje kafiće. Naša braća fratri, uz pomoć b. Zorana, b. Kreše, s. Antice i ostalih zaduženih za organizaciju također su u pokretu, oni moraju na sve misliti kako bi sve prošlo u redu. Petnaestak minuta kasnije krećemo za Cernik.

Cernik je smješten u zapadnoj Slavoniji, podno planine Psunj, tik uz Novu Gradišku. Zašto baš Cernik? Što uopće tamo ima za vidjeti? Mnogi nismo znali odgovoriti kad su nas to pitali. Pa, evo što smo saznali na hodočašću. U Cerniku se nalazi crkva Sv. Petra i Pavla uz koju je i samostan braće franjevaca OFM. Nekoć se tamo nalazilo Filozofsko učilište, a potom i Učilište moralnog bogoslovlja, te tzv. profesorij, školsko-odgojni zavod za mlade franjevce prije filozofskog školovanja (koji se danas nalazi na Trsatu). Nastavnici tog profesorija su privatno poučavali i svjetovnu djecu i mladež, između ostalih i poznatog slavonskog književnika Matiju Antuna Reljkovića.

Danas tu djeluju 4 fratra, a ono što se može vidjeti je maleni zoološki vrt u sklopu samostana, te novootvoreni Biblijsko-arheološki muzej. Naime, godina je Biblije, a u muzeju se može vidjeti pisana građa koju je p. Tomislav Vuk prikupio u Svetoj zemlji. Tu se nalaze i neka vrlo stara izdanja Biblije, Misnih knjiga, molitvenika, Brevijara, raznih prijevoda Biblije, kao i stari svici te mali svitak koji su Izraelci ovjesili na dovratak svojih kuća da ih podsjeća da je Bog Izraelov jedini Bog. Osim pisane građe, u drugom dijelu muzeja mogu se razgledati predmeti iz raznih razdoblja povijesti Svete zemlje. Tu su uljanice iz raznih razdoblja, fosili, nataloženi pustinjski pijesak (u raznim bojama!), razne posude u kojima su se čuvali miomirisi ili skupljale suze, zatim poznato gorušičino sjeme (koje izgleda kao prašina) i žbuka iz sobe koja se nalazila u Kafarnaumu u kući sv. Petra, a vjeruje se da je u njoj prebivao Isus.

U zajedništvu s franjevcima Prvog reda u Cerniku aktivno djeluje i Mjesno bratstvo Franjevačkog svjetovnog reda sa svojim duhovnim asistentom o. Josipom Grubišićem, koji su na hodočašću bili naši domaćini i iskazali se koliko toplom dobrodošlicom toliko i nenadmašivo ukusnim slavonskim kolačima.

Naše zajedničko druženje počelo je molitvom franjevačke krunice prije sv. mise koju je predvodio provincijal Provincije OFM sv. Ćirila i Metoda o. Lucije Jagec. On je u propovijedi govorio o svecu, sv. Paškalu Bajlonskom, čiji je spomen bio toga dana, a posebno je naglasio ulogu Marije, Kraljice Franjevačkog reda, posebno danas, za sve koji slijede Isusa Krista. I mi, kao i Djevica Marija, moramo biti nositelji Isusa Krista svojim životom te se učiti malenosti od svetaca i Blažene Djevice Marije.

Nakon objeda koji smo podijelili jedni s drugima uz ugodno čavrljanje i upoznavanje u lijepom samostanskom vrtu, pojedinačno su se predstavila mjesna bratstva. Zagrebačko područno bratstvo FSR-a Bl. Alojzija Stepinca danas broji 32 mjesna bratstva koja se okupljaju na području Zagrebačke i Varaždinske (nad)biskupije, te dijelom Požeške i Gospićke biskupije. Na hodočašću se okupilo oko 450 braće i sestara iz 21 bratstva sa 9 svojih duhovnih asistenata. To su bratstva Cernik, Zapolje, Bjelovar, Čakovec, Karlovac (Presveto Trojstvo i Sv. Franjo Ksaverski – Karlova Švarča), Kloštar Ivanić (čiji je zavjetovani član i pomoćni biskup zagrebački Msgr. Josip Mrzljak), Koprivnica, Krapina, Novi Marof, Samobor, Varaždin (Sv. Ivan Krstitelj i Sv. Feliks), Virovitica i Zagreb (Kaptol 9, Kozari Bok, Gospa Lurdska, Sv. Križ – Siget, Sv. Duh te bratstvo iz Sesvetskih Sopnica, najmlađe bratstvo, osnovano tek prije šest mjeseci). Predstavljanje je završilo klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je predvodio duhovni asistent MB Sv. Križ – Siget o. Smiljan Kožul.

Osim o. Lucija Jageca, provincijala, s nama su se družili i o. Kornelije Šojat, nacionalni duhovni asistent FSR-a, brat Mato Batorović iz Nacionalnog vijeća osječke Provincije Sv. Antuna Padovanskog i brat Krešimir Štetić, ministar Područnog bratstva FSR-a Kaptol 9. Zbog spriječenosti, skupu nije mogao prisustvovati požeški biskup Msgr. Antun Škvorčević, pa je poslao svog izaslanika, pomoćnog biskupa preč. Nikolu Jušića. U molitvi nas je pratio i naš nadbiskup Msgr. Josip Bozanić, želeći nam “obilje Božjeg blagoslova u životu i radu, te rast u duhu svetoga oca Franje”.

Na putu kući čekala su nas još dva iznenađenja – posjete župnim crkvama Sv. Duha u Gornjim Bogićevcima i Sv. Vida u Okučanima. Obje crkve sagrađene su nakon rata na mjestima starih crkava koje su do temelja srušene u ratu. Fra Josip Bošnjaković u Gornjim Bogićevcima i fra Božidar Blažević pripovijedali su nam o stradanjima ljudi na tim područjima za vrijeme rata, ali i sada. Zanimljivo je spomenuti da župa u Okučanima broji tri puta više rođenih nego umrlih, a u crkvi je u stražnjem dijelu čak predviđen poseban “dječji vrtić” u kojem djeca borave dok roditelji prate misu.

Vratili smo se u Zagreb puni dojmova, koje nije lako ispričati. Ovo je samo mali dio onoga što smo proživjeli. Osobno mi je trebalo tri dana da malo sredim te dojmove, a i drugim sudionicima, sudeći po razgovoru s njima.

Za kraj, čujmo što nam poručuje generalna ministra FSR-a, s. Encarnación del Pozo u svojem pismu svoj braći i sestrama FSR-a u kojem posebno poziva na mirotvorstvo:

“Kao kršćani franjevci ne možemo ostati neosjetljivi niti ravnodušni. Pozvani smo djelovati kao kvasac u sredini u kojoj živimo, ‘po svjedočanstvu bratske ljubavi i po jasnoj kršćanskoj motivaciji’ (Generalne konstitucije 19,1), svjesni da je MIR sveopće i nedjeljivo dobro, dar i postignuće osoba dobre volje.”

Franjevački svjetovni red Zagrebačkoga Područnog bratstva bl. Alojzija Stepinca na hodočašću u Cernik

U dinamici zajedništva članova FSR-a u Područnom bratstvu njeguje se tradicija Područnog hodočašća, koje se organizira svake godine u mjesta gdje žive i djeluju mjesna bratstva udružena u ovo Područje. Održava se u mjesecu svibnju s motom: S Marijom upoznajmo svoje područje i produbimo svoje zajedništvo.

Ove godine, susret je održan u Cerniku, 17. svibnja 2003. godine, u prelijepoj baroknoj Crkvi sv. Petra i Pavla, u sklopu koje je i samostan Franjevaca Manje braće. U prostorima samostana, u ovoj godini Biblije, otvoren je novi Biblijsko-arheološki muzej. Povijesno i pastoralno, uz ovaj samostan, povezano je i mjesto Zapolje.

Odazvalo se preko 400 braće i sestara iz 20 mjesnih bratstava, i to: Bjelovar, Cernik, Čakovec, Karlovac – Presveto Trojstvo, Karlovac – Švarča, Kloštar Ivanić, Koprivnica, Molve, Novi Marof, Samobor, Varaždin – Sv. Ivan Krstitelj, Varaždin – Sv. Feliks, Virovitica, Zapolje, te iz Zagreba: Kaptol, Kozari Bok, Majka Božja Lurdska, Sv. Križ Siget, Sveti Duh i Sesvetska Sopnica. Došlo je i deset duhovnih asistenata FSR-a, te dva područna i nacionalna duhovna asistenta: p. Kornelije Šojat i p. Augustin Kordić.

Program je započeo franjevačkom krunicom u 10 sati, a sveta misa slavljena je u 10,30 sati. Misu je predvodio provincijal Franjevaca Manje braće o. Lucije Jagec, a koncelebrirali su prisutni duhovni asistenti te izaslanik biskupa požeškog preč. gospodin Nikola Jušić, kanonik, koji je prenio pozdrave biskupa mons. Antuna Škvorčevića i zaželio da duh sv. Franje, po kojem živimo Evanđelje, bude ures Crkve. Otac Lucije Jagec u pozdravu je istaknuo da je lijepo što se susrećemo oko Marije koja nas vodi k Isusu, a Isus Krist mora biti naš život, kako nas je učio sv. Franjo. U nadahnutoj propovijedi rekao je kako je sv. Franjo velik dio života proveo u svetištu Majke Božje, u crkvici Porcijunkuli. On je dobro znao što Marija može značiti za njegov Red i za svakoga od nas. Znao je da je svako stvorenje Božji stvor i u svakom čovjeku je gledao Božje dostojanstvo, i tako se odnosio. Svi smo pozvani da popravljamo današnji svijet tamo gdje živimo: u obitelji, u Bratstvu FSR-a, na radnom mjestu, u susjedstvu i svuda gdje nas je Gospodin poslao. Trebamo dopustiti da Isus bude živ u svakome od nas i da budemo nositelji Isusa Krista, ne samo riječima nego svojim životom, da živimo Isusa Krista i po tome budemo prepoznatljivi. I onda kad je to maleno i skromno, nije beznačajno, jer Bog svakoga treba. Zaželio je da nas sv. Franjo prati i nadahnjuje u našem zajedništvu na hodočašću, i da radosno sa sv. Franjom i sv. Klarom idemo naprijed: osobno, kao Crkva i naš Red.

Na kraju mise sve prisutne pozdravio je doministar Nacionalnog vijeća FSR-a Vid Mato Batorović, koji je i ministar susjednog Osječkog Područnog bratstva sv. Antuna Padovanskog, uz riječi da hodočastimo jedni drugima svjedočeći zajedništvo «kako je lijepo i kako je divno kao braća zajedno živjeti». Čestitao je svima koji ove godine slave godišnjice života u FSR-u i istaknuo 25. obljetnicu današnjeg Pravila FSR-a. Krešimir Štetić, ministar Zagrebačkog Područnog bratstva i glavni organizator hodočašća, pozdravio je sve prisutne i zahvalio Bogu što smo se našli i što se prepoznajemo kao obitelj i kao Crkva. Pročitao je pisma, kojima su, na poziv za hodočašće, odgovorili: biskup Požeški mons Antun Škvorčević, i nadbiskup Zagrebački mons Josip Bozanić. Izrazio je radost što nas Crkva podupire i blagoslivlja pa i mi trebamo odgovoriti dostojno svog poziva te biti prisutni u Crkvi i svijetu kao odgovorni laici i nositelji evanđeoske poruke. Predao je mali dar predvoditelju misnog slavlja i domaćim bratstvima FSR-a, a svi hodočasnici dobili su listić uspomene na hodočašće.

Gvardijan samostana i duhovni asistent Cerničkog bratstva FSR-a fra Josip Grubišić, pozdravio je sve i zaželio ugodan boravak. Predstavio je samostan i crkvu i pozvao na razgledavanje Biblijsko-arheološkog muzeja i zoološkog vrta, koji se nalazi uz samostan. U lijepom i prostranom dvorištu hodočasnici su objedovali svoj ručak i odmorili se, a domaćini su počastili kolačima i sokovima.

U 14,15 sati u Crkvi se svako, od 20 prisutnih mjesnih bratstava, predstavilo. «Lijepo je vidjeti koliko braće i sestara imam. Bog nam se smiješi iz svakog dragog lica kao što su vaša», rekla je jedna ministra. Program je vodio Krešimir Štetić, a na kraju je pročitao pismo generalne ministre s. Encarnacion del Poso iz Španjolske.

Na kraju se obratio i p. Kornelije Šojat. Rekao je da su ovakvi susreti dragocjeno iskustvo koji nam omogućuju da budemo kvalitetniji članovi bratstva. Sv. Franjo je svoju braću nazvao braćom i sestrama i to je bratstvo. Franjo je shvatio da je Crkva zapravo bratstvo. Oduševili ste se živjeti evanđelje po uzoru na sv. Franju i Područno zajedništvo to oživljava i unapređuje. Molimo Gospodina da to napreduje i ostvaruje dalje svoje ideale za kojima ste krenuli.

Slijedilo je klanjanje pred Presvetim, koje je vodio p. Smiljan Dragan Kožul, voditelj Pokreta Krunice za mir.

Odlazak s ovog hodočasničkog susreta članova FSR-a Zagrebačkog Područja protekao je u srdačnom ozračju uz plodove koje će svi ponijeti u svoje obitelji, bratstva i svoje mjesne Crkve.

Uz put prema Zagrebu dio hodočasnika je pohodio nove franjevačke župe u dijelu koji je prošao kroz ratna stradanja u Domovinskom ratu: Gornji Bogićevci i Okučani, te se u susretu s mjesnim župnicima i prisutnim župljanima upoznao s ovim lijepim i živim Crkvama. I ovdje je ozračje odisalo blizinom i zajedništvom.

Hilda Švarcmajer – tajnica Područnog bratstva

fsr_2003_5.doc (Microsoft Word Document, 627 KB)