OFS Kaptol

Pogledajte galeriju slika. (Pogledajte i ostale naše galerije slika.)

Pogledajte galeriju slika. (Pogledajte i ostale naše galerije slika.)

Izlet na Medvednicu planinarske družine “Brat Franjo” 21. ožujka 2004.

Naša planinarska družina “Brat Franjo” u nedjelju, 21. ožujka 2004. obilježila je prvi dan proljeća izletom na Gorščicu na Zagrebačkoj gori.

Ovaj puta smo krenuli iz Dubrave gdje smo u 9 sati, u franjevačkoj crkvi Uznesenja Marijinog sudjelovali na sv. misi. Nakon euharistijskog slavlja zaputili smo se prema autobusnoj postaji gdje smo se već u živahnom raspoloženju ukrcali na autobus za Vidovec. Iako je bio prvi dan proljeća, prohladno, vjetrovito i oblačno vrijeme više nas je podsjećalo na jesen, ali nas to nije omelo da se radujemo našem planinarskom pohodu.

U Vidovcu, prije početka uspona, pomolili smo se ispred raspela da nas blagoslov i zaštita našeg nebeskog Oca i Majke Marije prate na putu. Vodila nas je naša sestra Dunja, a predvodnica su nam bili mališani brata Željka koji su veselo skakutali na čelu kolone, pa smo bili ponosni što je naša planinarska grupa dobila podmladak na samom početku proljeća. Staza kojom smo se penjali bila je dobro prohodna, iako su nas blato i ostaci zaleđenog snijega na pojedinim mjestima podsjetili na prethodno godišnje doba. Divili smo se prvim vjesnicima proljeća: šafranima, visibabama i jaglacima kojih je bilo u izobilju. Polagano smo se uspinjali te smo nakon sat i pol pješačenja sretno stigli do Kaptolske Lugarnice. Ondje smo ispred kapelice Uzvišenja Sv. Križa izmolili Anđeosko pozdravljenje i zahvalili Majci Božjoj na uspješnom dolasku na cilj. Budući da je bilo prohladno odlučili smo stolove i klupe na livadi ispred lugarnice zamijeniti ugodnim ambijentom njezine unutrašnjosti. Tu nas je uz veselu pjesmu već pristiglih planinara obradovao i veliki, topli kamin. Sada smo svi bili zajedno – i braća koja su bila na čelu i na kraju kolone; svi oko jednog stola. Uz veselo druženje i okrjepu dobro smo se odmorili od uspona. Oko 15 sati još jednom smo se zaustavili pred kapelicom, da se pomolimo za sretan povratak. Naše sestre s foto-aparatima su ovdje iskoristila priliku da sačuvaju na svojim fotografijama i ove drage trenutke još jednog od niza naših zajedničkih planinarskih druženja. I opet nas je čekala naša staza, no ovaj puta puno lakša.

Nešto prije 16,30 sretno smo se spustili do Površnice, gdje smo čekali autobus za Dubravu. Iako umorni i dalje smo se družili u dobrom raspoloženju, već pomalo planirajući sljedeći izlet.

Hvala Gospodinu što nas je čuvao na našem planinarskom pohodu i što smo u ugodnom druženju proslavili početak proljeća.

sestra Dubravka

Sonja Tomić, iz neobjavljene zbirke Leptiri na dar. Tekst i crtež Sonja Tomić.

Pogledajte galeriju slika.

Pogledajte i ostale naše galerije slika.

Pogledajte galeriju slika. (Pogledajte i ostale naše galerije slika.)

Zahvaljujemo Gospodinu što smo i ove godine mogli biti dionici zajedništva u molitvi,
pjesmi i razmatranju o muci i smrti Isusa Krista prateći ga na njegovom teškom putu.

13. ožujka 2004. održan je X. jubilarni Našički križni put pod geslom “KRIST- NADA EUROPE”

U rano jutro, pomalo pospani i sneni, ali radosna srca krenuli smo iz Zagreba put Našica. Dok je naš minibus pod vještom rukom vozača Vlade gutao kilometre, mi smo se kroz molitvu i pjesmu pripremali za Križni put. Iznenadili smo se kad smo već stigli u Našice, jer zaista vrijeme nam je brzo prošlo. Naša draga s. Sofija pobrinula se za kavu iz termosice tako da nam ništa nije nedostajalo. Bili smo sretni da smo stigli upravo pred početak Križnoga puta u 9.00 ispred župne crkve. Pater Nikola nam je svima podijelio bedževe, a kolone vjernika svih generacija radosno su krenula ulicama Našica do Markovca, Jelisavca, Lile. Križ okićen trnovom krunom i napravljen rukom planinara vodio nas je od postaje do postaje gdje smo razmatrali o muci Isusa Krista.

U svakom su nas selu dočekala nasmiješena lica domaćina, koji su nas otvorena srca primili i darovali nam svoju ljubav. Bilo je tu pića i dobrih slavonskih kolača napretek, pa smo mogli okrijepiti i našeg “brata magarca”. U Lili je bila duža pauza od sat vremena, a onda smo ojačani i ispunjeni vjerom, nadom i ljubavlju krenuli kroz Klokočevac i Velimirovac prema Našicama.

Osjetili smo da nam križ postaje težak i onda kada ga sami nismo mogli nositi i kada su nam noge pomalo klecale, Gospodin je bio tu uz nas i pomagao nam nositi do posljednje postaje. A tu nas je dočekao, tko drugi nego naš sv. Franjo raširenih ruku i pozvao nas na zajedničko euharistijsko slavlje kako bi zahvalili Gospodinu za darovane milosti po ovom Križnom putu .Radost koju smo nosili u srcu ponijeli smo svojim domovima dijeleći je nesebično drugima. Nadam se da ćemo druge godine opet moći ovako u zajedništvu slaviti Gospodina i pratiti ga na Križnom putu.

Zahvaljujemo organizatorima: našičkom Planinarskom društvu “Krndija”, Franjevačkom samostanu, FSR-u, Frami, Crkvenim zborovima te gosp. Dr. Žagaru da su nam dobrom organizacijom omogućili ovako lijepo doživjeti Križni put.

Planinarska družina brat Franjo

fsr_2004_3.doc (Microsoft Word Document, 478 KB)